MODERNA TRNORUŽICA
MODERNA TRNORUŽICA
Jednoga dana u prekrasnom dvorcu kralj i kraljica dobiše dijete te nazovu je Trnoružica. Bilo je to slatko, lijepo i pametno dijete koje uvijek bijaše veselo. Sa deset godina Trnoružica je prvi put vidjela neku čudnu policu za knjige iza koje su se čuli razni zvukovi poput pjevušenja , smijanja i slično. Kada bi upitala roditelje, oni bi se prepali da ne otkrije u takoj ranoj dobi njihovu tajnu, pa joj samo rekoše da joj se pričinjava, no ona je uvijek bila sigurna da nešto čuje. Nakon dvije godine jednoga dana u dvorcu se igrala sa svojom mačkom Ružicom i odjednom čuje samo zvuk kao da je netko naglo pao. To se čulo iz one sobe gdje bi Trnoružica iza police čula svakakve zvukove. Kada je dotrčala do u tu sobu, samo je vidjela nekog kako zatvara tu policu iznutra jer to su zapravo bila neka čudnovata vrata koja su kao polica za knjige. Naime, Trnoružica je bila i vrlo radoznala djevojčica pa je željno htjela otkriti što se iza te police krije. Taj dan, navečer njezini roditelji otišli su na večeru kod prijatelja, pa u dvorcu je bila samo ona i teta koja pazi na nju te sprema po kući. Kada ju je teta odvela na spavanje, Trnoružica je glumila da spava kako bi ona teta napokon otišla u svoju sobu odmoriti. Nakon pola sata Trnoružica je napokon krenula u akciju. Iz šuljala se iz kreveta tiho da se ne bi čula buka te otišla niz stepenice opet do one sobe. Polagano je gurnula policu za knjige i u gledala nešto za nju prelijepo. Sutra je inače njezin trinaesti rođendan, ali u tom kraljevstvu svaka djevojčica kad napuni trinaest postaje princeza, naravno, ako su joj roditelji kralj i kraljica. No kada je vidjela rozu, svilenu i raskošnu haljinu te sa njom prekrasnu krunu bila je presretna. Ali svakom veselju nekad dođe kraj. Kada se okrenula vidjevši roditelje kako su razočarani jer je bila nestrpljiva. Objasnili su joj kako dugo spremaju iznaniđenje za njen rođendan i da nije u redu što je ušla u tajnu sobu. Poslali su je u krevet i sljedeće jutro je sve bilo drugačije. Na kraju roditelji su joj oprostili te je ipak postala princeza sa obećanjem da neće gurati prste gdje im nije mjesto, kako bi se reklo.
Ana Kasalo, 5.b
