ODIJELO NE ČINI ČOVJEKA
ODIJELO NE ČINI ČOVJEKA
Živimo u svijetu u kojem je prvi dojam presudan. Dok „skrolamo“ kroz društvene mreže, u samo nekoliko sekundi izjavljujemo komentare o nekome na temelju fotografije, odjeće ili stila života koji on živi. Upravo zato ova stara poslovica „Odijelo čini čovjeka“ danas zvuči realnije nego ikada. Ali ta poslovica dolazi s jednim pitanjem: „Je li to doista prava slika nekoga?“. Istina je da odjeća šalje određenu poruku. Uniforma policajca šalje povjerenje i autoritet, dok ćemo osobu u elegantnom odijelu vidjeti kao uspješnu i bogatiju osobu. Odjeća je „alat“ s kojim komuniciramo s okolinom i često nam služi kao sigurni štit. Ipak, taj štit može slati krive poruke. Netko može nositi najskuplju markiranu odjeću, izgledati kao dobar čovjek, a uistinu je neiskren ili zlonamjeran. S druge strane, netko u staroj iznošenoj robi može imati nevjerojatnu intaligenciju, dobrotu i iskrenost. Problem nastaje kada vanjski izgled postane jedino mjerilo vrijednosti. Ako ljude procjenjujemo po odjeći, riskiramo propustiti nešto najvažnije – njihovu osobnost, znanje i dobra djela koja čine. Naša povijest je puna inteligentnih osoba kojih nije bilo briga za modu, ali su svojim izumima nama danas olakšali život. Prava vrijednost čovjeka ne leži u etiketi na leđima, već u načinu kako se ponaša, kako izgleda unutra, kako se ponaša unutra i kako se odnosi u teškim trenutcima. Kada sve zbrojimo, postaje nam jasno da vanjski izgled ima svoju ulogu, ali on nikada ne bi smio postati glavno mijerilo nečije vrijednosti. Iako nam neko lijepo odijelo može privremeno otvoriti neka vrata i popraviti samopouzdanje, ono nas u svojoj unutrašnjosti ne mijenja. Odjeća je na kraju krajeva, samo maska koju svatko s dovoljno novaca može kupiti, ali ona ne garantira plemenitost onoga tko je nosi. Karakter, poštenje i dobrota se ne kipuje na policama trgovina, oni se godinama strpljivo grad kroz našepostupke, žrtve i odnos prema ljudima oko nas. Zato, kada idući put stanemo pred ogledalo, ne bismo se samo trebali pitati „kako mi stoji ova majica“ ili „ jesu li mi tenisice u modi“. Puno je važnije zapitati se kakva smo osoba kada tu odjeću nemamo. Iako svi volimo lijepo izgledati, moramo zapamtiti da nas skupe stvari ne čine ljudima. One su samo ukras koji se s vremenom podere ili dosadi. Na kraju dana, odijelo nas može učiniti primjećenim na trenutak, ali nas samo naša djela čine osobama koje će drugi voljeti i poštovati.
Tia Razvalić 6.a
